Terapija senzorne integracije

Terapija senzorne integracije temelji se na principima koje je postavila Jane Ayers, radni terapeut, 60-tih godina prošlog stoljeća i senzornu integraciju je definirala kao percepcije organizaciju osjetilne, kako bi se postigla ciljana i smislena radnja. Ayers je također zaključila da je potrebno 7-8 godina samokretanja i igre, da bi dijete postiglo senzomotorne sposobnosti, koje mu služe kao osnova za njegov intelektualni, socijalni i osobni razvoj. Sve informacije koje nam osiguravaju normalno funkcioniranje u svakodnevnim aktivnostima prolaze kroz naš senzorički sustav. Procesuiranje senzoričkih informacija osigurava pojedincu obradu informacija koje dolaze iz tijela i okruženja putem senzornog sustava s ciljem uspješnog izvršavanja zadataka. To je složen proces koji uključuje zaprimanje, obrađivanje i organiziranje informacija u smislene zaključke na temelju kojih djelujemo. Taj proces odvija se unutar našeg živčanog sustava, na nesvjesnoj razini, te smo zbog toga skloni potpuno zanemariti njegovu važnost. Naš mozak je taj koji prima osjetilne podražaje iz tijela i okoline, tumači te poruke i organizira svrhovit odgovor, odnosno našu reakciju. Taj proces se događa tijekom cijelog dana i pri jednostavnim aktivnostima o kojima ne razmišljamo. Na primjer, kada se penjemo uz stepenice, naš mozak dobiva informaciju da se krećemo prema gore, prilagođavamo se bez svjesnog napora tako što pregibamo i pružamo noge, kročimo lijevim pa desnim stopalom naizmjenično, držimo se rukom za rukohvat, održavamo ravnotežu, držimo se uspravno i gledamo kuda idemo. Za jednu svakodnevnu i naizgled običnu aktivnost je potrebno puno toga da bi je mogli pravilno izvoditi. Ljudi koji nemaju poteškoća o tome ne razmišljaju, već sve naučene aktivnosti rade spontano i automatizirano.

Kad kažemo riječ „osjet“ ili „osjetila“ preko kojih registriramo određene podražaje, vjerojatno ćemo se svi sjetiti četiri osnovna sustava a to su: vid (vizualni sustav), sluh (auditorni sustav), njuh ili miris (olfaktorni sustav) i okus (gustatorni sustav). U procesu terapije senzorne integracije daje se naglasak na još tri velika osjetilna sustava na kojima se izgrađuje zdravi razvoj djeteta pa se i zbog toga zovu osnovni osjetilni sustavi, a to su taktilni, proprioceptivni i vestibularni.

Taktilni sustav, odnosno osjetilo dodira, preko kože nam daje informacije o površini, obliku i veličini predmeta, je li nešto toplo ili hladno. Vestibularni sustav nam putem unutarnjeg uha daje informacije o gravitaciji i prostoru, ravnoteži i kretanju, te o položaju glave i tijela u odnosu na silu gravitacije. Proprioceptivni sustav nam putem mišića i zglobova daje informaciju o položaju dijelova našeg tijela, napetosti mišića i položaju zglobova. Svi ovi opisani i nabrojeni osjetilni sustavi se razvijaju vrlo rano (intrauterino), već u majčinoj utrobi, jer već tada mozak fetusa osjeti pokrete majčina tijela. Možemo reći da već tada počinje senzorna integracija, dalje se nastavlja u prvoj godini života kroz puzanje i hodanje. Nakon toga kroz igru dijete dolazi do potpune senzorne integracije jer ono organizira osjete svoga tijela i sile teže, zajedno sa slikom i zvukom. Do dobi negdje oko sedme godine, mozak je primarno aparat za obradu senzorne integracije. To znači da on nešto osjeća i da iz tog osjeta proizlazi značenje. Zbog toga se period razvoja djeteta do sedme godine zove još i periodom senzomotornog razvoja. Tijekom igre i kretanja dijete usvaja osjetilne informacije iz okoline i vlastitog tijela, u mozgu ih organizira i integrira te na taj način spoznaje svijet oko sebe.

Terapija senzorne integracije provodi se u posebno opremljenoj sobi gdje se nudi djetetu određene podražaje u sigurnom i zanimljivom okruženju i to bi trebalo poboljšati organizaciju mozga djetetu i olakšati da se snađe. Djetetu se u zaštićenom okviru daje mogućnost osjećaja osjetilnih iskustava i njihovo zajedničko povezivanje. Dijete je ono koje bira aktivnost, a terapeut ga u tome prati. Važno je da dijete uz podršku terapeuta doživljava uspjeh i može razviti samopouzdanje i samostalnost. Pozitivne emocije su put uspješnog učenja. Motivirano i zainteresirano dijete ima bitno više uspjeha u učenju.

Uz poticajnu multisenzornu okolinu (SENZORNU SOBU) potičemo cjelokupni razvoj djeteta, samostalnost u svakodnevnim aktivnostima i socijalizaciju.
- Aktivnosti i poligoni za djecu kreirani su na način da pružaju adekvatan senzorni unos, a ujedno potiču razvoj grube i fine motorike i učenje.
- Dijete u igri vježba svoje emotivne, motoričke, kognitivne, socijalne, komunikacijske sposobnosti. U sigurnoj okolini- senzornoj sobi, kroz igru dijete istražuje, gradi nove koncepte.
- Kada se u igri poznate situacije i predmeti koriste na nov način potiče se fleksibilnije i kreativnije mišljenje.
- Provodeći senzorni unos u paru dijete na zabavan način uči poštivati pravila, čekati svoj red.
- Vježbe za vestibularnu stimulaciju , vježbe za propriocepciju( dodavanje, guranje, prenošenje, potezanje)
- Uz pomoć igre i različitih vježbi djeci pomažemo da obrade razne podražaje.
- Grafomotoričke vježbe i aktivnosti: . Vježbama fine motoričke spretnosti i koordinacije pokreta stvara se osnova za zreliju grafomotoriku i kasnije lakše učenje i pisanje.
U senzornoj sobi to postižemo različitim aktivnostima poput gnječenja plastelina i kinetičkog pjeska, manipulacijom različitim predmetima. - Poticanje pažnje i koncentracije
- Poticanje govorno-jezične sposobnosti: Podlogu za govorni razvoj čini razvijenost fine motorike prstiju šake. Odavno je poznata veza spretnosti ruke i govora jer pokreti ruku djeluju na senzomotorni razvoj koji zahtjeva najviši nivo senzomotorne koordinacije
- Poticanje razvoja organizacijskih vještina
- Jačanje samopouzdanja i pozitivne slike o sebi


Podlogu za govorni razvoj čini razvijenost fine motorike prstiju šake. Odavno je poznata veza spretnosti ruke i govora jer pokreti ruku djeluju na senzomotorni razvoj koji zahtjeva najviši nivo senzomotorne koordinacije . Vježbama fine motoričke spretnosti i koordinacije pokreta stvara se osnova za zreliju grafomotoriku i kasnije lakše učenje i pisanje. U senzornoj sobi to postižemo različitim aktivnostima poput gnječenja plastelina, manipulacijom različitim predmetima.

SVJETLUCAVIM SVIJETOM U PREOKRET

U Dječjem vrtiću Titti održana je i dvodnevna supervizija profesorica sa Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta iz Zagreba.
Rea Fulgosi – Masnjak i Dragana Mamić na temu „Senzorne integracije“.
Zahvaljujući superviziji stručnjaka kontinuirano napredujemo u radu sa djecom s teškoćama u razvoju.

U mjesecu veljači 2020. odgojitelji DV Titti završili su i zadnju edukaciju „Senzorne integracije“, Modul III, na Edukacijsko – rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu.